Pouzdanje u Providnost
11.03.2007., nedjelja
Napasti i Providnost
Padru Piu reče Isus: 'Dijete moje, ti ćeš me napustiti ako te ne budem razapinjao.' Sv. Toma Akvinski veli: 'Odsutnost kušnje je kao znak vječnog prokletstva.' Sv. župnik arški navodi: 'Treba nas žaliti, ako nismo jako iskušavani od Sotone! Nismo li onda prijatelji Demona, zloduha? Ako nemate uboda napasti, znači da su demoni vaši prijatelji... Možemo reći, da kolikogod napastovanje bilo ponižavajuće, ono je znak, najsigurniji znak da smo na putu koji vodi u nebo.' Švicarski kardinal Charles Journet govori: 'Nitko osim Boga nije više radio na svetosti Joba, kao što je to učinio đavao'. Tako Gospodin znade iskoristiti zloću Sotone za izgradnju Crkve. Bog ograničava utjecaj i djelovanje zlih duhova tako da su oni u službi nacrta i planova Božjih. A sv. Toma Akvinski: 'Sotona ne može ljude napastovati, uznemiravati više nego Bog to dopusti. Ni više ni manje! Tako demoni, nepokorni anđeli, postaju - protiv svoje volje - robovi Božji. Tako su osuđeni, da protiv svoje volje, rade indirektno za spasenje duša i za slavu Božju.' To potvrđuje i sv. Ivan Zlatousti: '...tako (demon) postaje uzrok čovjekova spasenja, ne po svojoj nakani, nego po Božjoj Providnosti,' koja sve okreće na dobro onima koji Boga ljube. Zapamti pouku sv. Ivana od Križa: 'Duša, koja je sjedinjena s Bogom, zadaje Sotoni strah kao što mu zadaje sam Bog.' Sv. Ambrozije tvrdi: 'Tko se pouzdaje u Boga, ne boji se đavla!' A Gospodin govori: 'Ne bojte se, Ja sam pobijedio svijet!' Bog je Gospodar svih stvari.Preneseno sa www.zupa-viskovo.com |
18.02.2007., nedjelja
Bog ostvaruje svoj naum: Providnost Božja
Stvorenje ima svoju vlastitu dobrotu i savršenost, ali iz Stvoriteljevih ruku nije izašlo posve završeno. Stvoreno je kao nesto "na putu" ("in statu viae") prema nekom konačnom savršenstvu za koje ga je Bog odredio i koje jos treba dostići. Raspored (plan) po kojem Bog vodi svoje stvorenje prema tom savršenstvu zovemo Božjom providnošću: Svojom providnošću Bog čuva i ravna sve što je stvorio; snaga joj se "prostire s jednoga kraja svijeta na drugi, i blagotvorno upravlja svemirom" (Mudr 8,1). Jer "sve je nago i razgoljeno pred njenim očima" (Heb 4,13), pa i ono sto budu proizveli slobodni čini stvorova. Svjedočanstvo je Svetog pisma jednodušno: skrb božanske providnosti konkretna je i neposredna; brine se za sve, od najmanjih stvari do najvećih svjetskih i povijesnih događaja. Svete knjige potvrđuju posvemašnje Božje vrhovništvo u tijeku događanja: "Naš je Bog na nebesima, sve što mu se svidi, to učini" (Ps 115,3). A za Krista je rečeno: "Kad on otvori, nitko nece zatvoriti, kad zatvori, nitko nece otvoriti" (Otk 3,7). "Mnogo je namisli u srcu čovječjem, ali što Bog naumi, to i bude" (Izr 19,21). Zato vidimo kako Duh Sveti, prvotni autor Svetoga pisma, često Bogu pripisuje čine, a da ne spominje drugotnih uzroka. Nije to primitivan "način govora", nego dubok podsjećaj na Božje prvenstvo i na vrhovnu vlast nad poviješću i svijetom, kojim nas odgaja za pouzdanje u njega. Moljenje Psalama velika je škola toga pouzdanja. Isus traži sinovsko predanje u providnost nebeskoga Oca koji vodi brigu i za najmanje potrebe svoje djece: "Nemojte, dakle, zabrinuto govoriti: “Što cemo jesti?” ili: “Što ćemo piti?” (...) Zna Otac vas nebeski da vam je sve to potrebno. Trazite stoga najprije kraljevstvo Božje i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo nadodati" (Mt 6,31-33). * Izvadak iz Katoličkog Katekizma. * |
28.01.2007., nedjelja
Sveti Josip Benedikt Cottolengo (1786-1842)
Josip Benedikt Cottolengo rodio se 3. svibnja 1786. u gradiću Bra u Piemontu kao najstariji sin jednog poreskog činovnika. Kad je već bio svećenik i kanonik, vraćao se jednog rujanskog dana godine 1827. iz zborne crkve Corpus Christi u Torinu prema svome stanu. I tada bude iznenada pozvan k smrtnoj postelji jedne Francuskinje, koja je bila s mužem i troje djece na putu iz Milana u Lyon. Na putu se teško razboljela, ali ni u jednoj bolnici za nju nije bilo mjesta. Cottolengo je u Torinu bio opće poznat kao čovjek i svećenik koji je uvijek spreman svakome priteći u pomoć. Taj susret s bolesnom ženom, za koju nije bilo mjesta u bolnici, postade povodom da je Božji čovjek počeo osnivati karitativnu ustanovu koju nazva Mala kuća Božje providnosti, a time htjede reći da je njezin temelj i jamac dobri nebeski Otac, koji se za svakoga brine.Početak je velikog Cottolengova djela bio vrlo skroman. On najprije unajmi nekoliko soba za bolesnike. Namještaj, krevete i posteljinu isprosi od dobrih torinskih građana. Jedan liječnik i apotekar staviše mu se također besplatno na raspolaganje. Sam Cottolengo bio je upravitelj, njegovatelj bolesnika i kućni kapelan bolnice u jednoj te istoj osobi. Nestašica novca i sredstava nije ga nikada previše zabrinjavala, a još manje bacala izvan kolotečine. On je sve svoje velike i male brige vjerom i pouzdanjem stavljao u ruke Božje providnosti i odatle njegov mir i sigurnost. Bog će se brinuti za sve stanovnike njegove ustanove i to za sve što im bude trebalo. Pouzdanje u Providnost Cottolenga nije varalo, jer se njegova Mala kuća iz godine u godinu sve više povećavala da naraste u pravi grad, div dobrotvornih ustanova svake vrste. ... Cottolengova je vjera u Božju providnost bila izvanredno velika. Ona je za njega bila veća i sigurnija stvarnost nego Torino, u kome je živio i po kome se kretao. Njegovo je načelo bilo ovo: "Mi ne smijemo moliti na određene nakane niti za potrebe Male kuće, već jedino za Božju dobrohotnost prema nama te da se uvijek i svagdje izvršuje Njegova volja. Naš Gospodin nas je učio da tražimo najprije kraljevstvo Božje, a sve ostalo će nam se nadodati." ... Ako nešto sačuvamo, Božja providnost neće nam drugo poslati, jer zna da još nešto imamo. Naše je samo da podijelimo što danas primismo i da ne mislimo na sutrašnji dan. ... Ako nam kada što nedostaje, onda to možemo pripisati samo nedostatku svoga pouzdanja. Na obično pouzdanje u svoju Providnost Bog odgovara jedino na običan način, naprotiv za one koji se neobično pouzdavaju u Providnost Bog se i brine na izvanredan način." ... ...ima još puno lipog i opšrnije na linku. BVB |
27.01.2007., subota
Sretan i miran?
Koliko netko zavidi drugima na onome što si oni mogu priuštiti, pokazuje time da ima iste želje. I ako ne proživi ove želje samo zato jer ih Crkva zabranjuje, to nije znak zrelosti. Temeljno je pitanje što vodi životu i kako treba uspješno živjeti. Ako vidim da svi oko mene žive uživajući, moram se pitati donosi li im to više života ili time samo dospijevaju u nove ovisnosti. Kršćanskom životu pripada i odricanje kao i uživanje. Tko se ničega ne može odreći, nikada neće biti jaka osobnost. Psihologija također tvrdi da čovjek ne čini zlo zbog zadovoljstva već zbog očaja. Stoga vrlo važno znati jesam li iznutra miran te jesam li uistinu sretan. Anselm Grun |
Oče naš, koji jesi na nebu moga srca
Oče naš - koji jesi na nebu moga srca, makar se čini i da je pakao; sveti se Ime tvoje, - neka bude zazivano u smrtnoj tišini kad u nedoumici zanijemim; dođi kraljevstvo Tvoje, - kad nas sve ostavi;budi volja Tvoja, - i onda kada nas ubija, jer je ona život, i što na zemlji izgleda kao propast na nebu je rađanje Tvoga života; kruh naš svagdanji daj nam danas, - dopusti nam pomoliti se i zato da nikad sebe ne zamjenjujemo s Tobom, pa ni u času kad si nam blizu, nego da barem u svojoj gladi primjetimo da smo bijedni i nevažni stvorovi, oslobodi nas naše krivnje i u iskušenju nas očuvaj od krivnje i napasti, koja je samo jedna: ne vjerovati u Tebe i u neshvatljivost Tvoje ljubav; nego izbavi nas, izbavi nas od nas samih, izbavi nas za sebe, izbavi nas za svoju slobodu i svoj život. Amen. "O potrebi i blagoslovu molitve", K. Rahner |
Pouzdanje u Providnost
Blaženi Ivan XXIII bio je čovjek koji se nije bojao budućnosti. Potaknut vjerom u Providnost, čak i onda kada je prijetila stalna opasnost od sukoba, nije oklijevao okupiti vođe svoga vremena oko nove vizije svijeta. Pokušajmo i mi imati isti pogled na svijet kao on: vjera u milosrdnog Boga koji nas poziva na bratstvo, i povjerenje u ljude našeg doba jer i oni, kao i svi drugi prije njih, nose sliku Božju u svojoj duši. Kaze to Ivan Pavao II. Vjerujte u providnost :D |